nedjelja, 09.04.2006.

Sheraton Juba

JUBA SUDAN.Usao sam u mali turboprop avijoncek u Entebbeu, koji me je dosao pokupiti I odvesti u dva sata daleki Sudan, u mjesto na jugu koje se zove Juba. Iza mene je dotrcao jos jedan sa mnostvom kutija u kojima su bile namirnice kojih bas I nema u Sudanu, pa je iskoristio moj let za kupovinu. Letjeli smo ispod, sa strane I okolo naokolo oblaka, jerbo nas avijoncek nije dizajniran za razliku tlaka na velikim visinama. No, bar se sve lijepo vidi. U avijonu sam jos provjeril vizu za Sudan. Viza je bila napisana s desna na lijevo i samo je bilo razumljivo moje ime. Tak da nisam znao jel to viza ili clanska karta za Samoubilacko Drustvo “Bosko Buha”, Sudan. No, bum znao za dva sata koliko traje let. Interesantno kak se sve kaj je na arapskom lako poveze sa terorizmom, barem negdje u podsvjesti. Iako sam nasao da su Sudanci jako ljubazni ljudi.

Zracna luka obrasla travuljinom, selo u kojem su izmedju kuca protu avijonski topovi i teska vrucina docekala me u Jubi. A i turski policajac, koji me strpao u auto i odvezao u bazu gdje ce me smjestiti do sutra kad picim za Karthoum. Viza je bila viza i sad sam u slobodnom juznom Sudanu.



Smjestaj je sator za pet ljudi, sa lijepim vojnickim krevetom i mrezom koja te stiti od komaraca. Jos k tome tri ventilatora da ti kao ne bude vruce. Zajednicka kupaona pridonosi timskom duhu u misiji.



Nakon tusiranja sjeo sam ispred satora i blejao po kampu, jer sator i express lonac za kuhanje imaju istu svrhu. Pogled mi je privukao jedan norvezanin koji je veselo prosao noseci sest hladnih piva u vrecici. Pozdravili smo se, no njegov brzi prelet i odnosenje pive uvukao je tugu u moje slatke okice. No eto njega za par minuta natrag al samo sa jednom pivom. A jeboooooooote, pa kak bum prical isusenim grlom.
Malo po malo otkrijemo da imamo nekoliko zajednickih prijatelja, da smo bili na istim mjestima.
Valjda je vidio kak slinim za Pilznerom koji je drzao, pa me upita hocu li i ja. A ja kao, pa ako ima viska moze. Nije neophodno i ne bi ja, al ako vec nudi bum jednu popil. Pametni covjek je donesel doma dvije da ne mora stalno hodat.
Piva dolazi u juzni Sudan iz Uganda. Moze se kupiti hladna na ulici za 1.20 amerikanaca. Prilicno jeftino no ocistili su cestu izmedju dvije drzave od mina pa su kao prvi krenuli kamioni sa pivom. I cijena je pala na sadasnju. Juzni Sudan je pretezito krscanski, no utjecaj islama je neizbjezan.
Taj norvezanin je isao u posjet zatvorenoj zeni sa malim djetetom kojoj je trebalo mlijeko za bebu. Ona je zavrsila u zatvoru na sest mjeseci, jer se svadjala sa supruznikom koji je dosao doma nalokan ko svinja. On ju je tuzio vjecu mudrih staraca koje je odlucilo da ona nije normalna. Stvarno nije normalna, dodjem ti doma i jos seresJ .
Pricali mi dugo u noc i nakon vecere i popili sve one pive, a jos i kupili u kantini u kojoj je dorucak 50 kuna, a vecera i rucak 80 kuna.
Ja sam se digao znojem ocupan i uznemiren hrkanjem i prdezom ostali clanova satorske posade, i u cetiri ujutro kad je konacno zahladilo sjeo opet ispred satora.
Onak u gacama, usprkos opasnosti od malarije. Veselilo me ic u Karthoum……Aj

- 13:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2006.

Daklem, vidim ja niko nece sliku, a ni neznate odgovore na pitanja.
Pa za sve one koji ne znaju, odgovori:

1. Pitanje: zasto je spomenik Ghandiju u Ugandi?
Odgovor: Zato sto je njegov pepel nakon kremiranja ubacen u rijeku Nil, AD 1948.

2. Za sto sluzi ona naprava?
Odgovor: Za kuhanje.

A slika ide mojoem najvjernijem citatelju NEMIRI.

So, Nemiri, kontaktiracu te za adresu.

Aj................

- 23:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Guess the gadget……

Na zadnje pitanje ili niko nije znao odgovor ili nitko nece sliku ili nitko nije ni bio na blogu…….No kako sam bas odlucio pokloniti sliku, evo jos jedna sansa.

Pitanje: Za sto sluzi ova naprava?

a) tanjur za SAT TV
b) Kuhanje
c) Za skupljanje solarne energije
d) Nema svrhu



A evo I fotke nagrade……………..


Aj………

- 12:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 01.04.2006.

Picture paints a thousand words……….Wildlife Educational Centre, Entebbe, Uganda





















Aj….ugodan vikend

- 16:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.03.2006.

Osiguravajuca posla na Kongo nacin.
Bilo je vec skoro pola tri popodne i ja i moja dva asistenta smo se uputili u auto i krenuli prema jednom od UN-ovih radnih logora, gdje odrzavam tecaj za prijevoz opasnih tvari. Niti pet minuta kasnije lokalna policija nam je pokazala da se parkiramo u stranu i ostavila jednog policajca ispred auta, jer jedino te tako mogu sprijeciti da se ne odvezes dalje. Odnosno ako se odvezes zgazices ga, sto se i desava kad se stvari zakuhaju. Malo sam bio iznenadjen jer lokalna policija nema pravo zaustavljati nasa vozila. No rekao sam Swenu da stane, da ne izazovemo jos vecu frku. Na obe strane ceste policija je zaustavljala nasa vozila i napravila pravi krkljanac. Mi smo cekali u autu da vidimo sto hoce. Nakon 15 minuta sam pokazao na sat ovom ispred auta i gestikulirao mu da moram na posao. On je samo pokazivao da sacekamo. Ja sam izvadio mobitel i birao broj naseg Security-a, da nedo Bog zatreba hitno. Policajac ispred auta je to primjetio i rukama me pitao zasto mi treba mobitel (bar sam ja tako shvatio jer se vrata ne otkljucavaju i prozori ne otvaraju u takvim situacijama.) Jos pet minuta sacekah a onda sam pozvao security i objasnio da je sest nasih vozila blokirano i da ne znam sto hoce iako mi je vec pomalo bilo jasno jer je redovna prometna policija nosila natpis na rukavu: ”SONAS”.

Ja sam spustio sjedalo, digao noge i zvao prijatelja da mi objasni sta se dogadja.
Naime, lokalna osiguravajuca kompanija objavila je da internacionalno osiguranje koje UN ima za svoja vozila ne vrijedi na podrucju majmunske drzave. Sve je to bilo isprovocirano davno prije posto je UN odlucio da im da otkaz. A otkaz su dobili jer som mi placali osiguravajuce premije, no kad se pojavila steta ta tvrtka nije platila nama ni centa. Jer poslovna filozofija u ovom dijelu svijeta ne podrazumjeva ispunjavanje obaveza, nego samo naplacivanje. Stoga je sinoc na lokalnoj televiziji vlasnik tvrtke osiguravajuce tvrtke ”SONAS” objavio da ce do ovoga doci, te da ce policija zaustavljati nasa vozila da bi ustanovila da nemamo njihovo osiguranje!?
Interesantan je i podatak da je to objavljeno na televiziji u vlasnistvu predsjednika, koji ce naravno dobiti svoj dio, ako akcija uspije.

Rekao sam Swenu da nista ne potpisuje nista prema instrukcijama dobivenim iz Security-a i da ne otvara prozor vise od par centimetara. Ja sam vec bio pomalo iznerviran, a ljudi su se poceli skupljat oko auta. Jedan dobrano napusen je vec prisao do prozora i poceo nesto vikati i brljati kroz zube koji su vidjeli pastu za zube samo na reklami u zadnjih 25 godina. Pocelo se kuhati i ja sam rekao Swenu da ako treba morace preko tog potplacenog policajca u slucaju nuzde.

No, bas tad stigne auto od securitija i parkra ispred nas. Vidim poznatu facu, otvorim prozor i pozdravimo se. On se odsetao dalje da vidi sta se dogadja, a jedan od policajaca je stao ispred auta i ispisvao neki papir. A, onda je dosao da se potpisem. Ja rekao , ne hvala i zatvorim prozor. Iza mene je bilo jos podosta vozila UN-a, pa su odlucili da nas sve pomaknu. Kad se vozilo ispred mene pomaklo rekao sam Swenu da se ne mice, jer sad konacno imamo mjesta za bijeg ukoliko zatreba. On me poslusao no to je isprovciralo jednu zblajhanu policajku sa zutim sljemom. Onda je pocela lupat po auto ko luda. Mi nista, ni jebeni makac. Nakon par minuta se smirila, ali je jos uvujek sipala pogled mrznje prema meni jer je znala da Swen radi po mom uputstvu. Jerbo ako pocne kamenovanje, mi bi po gasu, pa tko ispred, tko iza.

Konacno je dosao i security i rekao da potpisemo jebeni papir. Mahnuo sam onom policajcu sa papirima, a on je nerado dosao jer sam ga prije odbio. No blokirao sam mu cestu. I tako ja dobijem papir u ruke u kojem je on vec ispunio sve od reg. tablica do tipa vozila koje je bilo ionako krivo. I vec je zaokruzio da nemam policu osiguranja u vozilu ( NO SHIT SHERLOCK). Daklem, moras bit kompletni i rodjeni idiot za takvo sto. A toga ne manjka u Kongu. Nase osiguranje sa tom tvrtkom se prekinula prije par godina, no oni sad potvrdjuju pismeno da mi nemamo s njima osiguranje!?? Potpisao sam taj papir, a on mi je objasnio da ako me neko zaustavi opet samo da mu to pokazem. Pa ja, pravna je to drzava, nema da te zaustave dvaput. A vjerovatno i kompanija nece platit policajce dvaput za isto vozilo. Koje sranje………Povrh svega vec sam pomislio da mogu prestat sa tabletama za tlak, no morao sam jednu zviznut jos u autu. Dobro je da ja nisam vozio jerbo bi ja davno presao preko onog policajca. Nemam vise zivaca za sranja siromasnog i neukog svijeta.

Zamislite da svi koji nece uzet Croatia osiguranje za vozilo budu zaustavljeni potplacenom policijom, uz podrsku predsjednika Republike.


Aj………..

- 21:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 28.03.2006.

Malo cu o Ugandi, jopet.Ja i moj kum (oba peacekeeperi) odosmo na izvor rijeke Nila, koja naravni izvre u Ugandi. Rijeka se poji sa Viktorijinog jezera i mjesa sa podzemnim vodama. Odatle pici i napravi jos par jezera a onda se spaja sa Albert Nilom. Taj Nil izvire iz jezera Albert, pa se spoji sa potonjim. Jos na putu se kod Khartouma (Sudan) spajaju plavi i bijeli Nil pa svi zajedno prvac- Egipat.

Izvor Nila je u mjestu zvanom Jinja (Citaj: Jinja), malo povrh izvora gdje se more iznajmit camac za voznju, nalazi se spomenik Mahatma Ghandiju.

E, pa posto sam doma za Uskrs, nagradno pitanje:

Zasto je spomenik Ghandiju na izvoru rijeke Nil, daleko od Indije?

Nagrada: Tradicionalna umjetnicka slika iz Konga, dimenzije 90x60 cm. Oni to nesto sa pijeskom i tako, naravno africki motiv.
Nagradu saljem postom iz Zabrega ili se more pokupit u Turopolju. Po dogovoru.

Prijatelji, rodbina, Un-ovci nemaju pravo igrat. I moras bit registriran bloger.

Aj,

Evo otkrivam svoj identitet……..:)) To smo ja i moj kum Antonio ispod spomenika…


- 19:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2006.

Kisangani. Nakon spustanja u to prekrasno mjesto u Kongu pozdravila nas je nesnosna vrucina. Bjez do urugvajaca u oni kontejner gdje smo spakirali neki TNT I ostala prikljucna sranja koja rade BUM!
Jos sam naso dva dodatna explosiva za koje je oficir zaduzen za njih, tvrdio kako su bezopasni i spremno zapallo fitilj u sred kontejnera koji bi nas raznio po cijeloj africi.
Moji su se asistenti smrzli. A meni to I nije prvi put dozivit, a vec sam I blesav posto.

Nakon posla bjez u ured, a u pet I pol popodne vec smo bili u centru za rehabilitaciju (citaj: bertiji). Centar je na samoj obali Rijeka Congo. Jos se vazno desavalo da je Erol peko janjetinu u rolu pet sati za koje vrijeme smo gledali dokumentarac “ Smrt Jugoslavije”. Hvala bratu Erolu na gostoprimstvu. A posto “ Photography paints the thousand words” , evo i fotki uz kratko objasnjenje:

Zalazak sunca na rijeci Kongo koja je plovna samo do Kisanganija.
(pogled iz UN kampa). Moro sam slikat preko bodljikave zice koja stiti kamp od upada dobronamjernih ljudi.



Preko te rijeke koja je jebeno siroka, treba I prijevoz. A to su ovaki water taxiji. Interesantno je gledat ih kako iskoristavaju jaku struju. Odu skroz uzvodno I onda veslaj ko lud do sredine, pa okret da bi se prebacili preko. A ponekad I to ne radi pa ako zapnu na sredini veslaju ko ludi ali se ne micu. I tako cijeli dan na +45 stupnjeva.


A ima tu I modernih brodova ko ovaj no samo mu jedan motor radi pa je trkeljo na mjestu pola sata kad je usao u vodenu struju.


Evo jedna tipicna kucica……


Jedna tipicna dzamija……..


Transport drva na malo………………


Transport drva na veliko……………


I na kraju prizor iz ulicnog zivota……Sve u svemu nista specijalno u tem Kisanganiju
Valjda kad odes u par slicnih mjesta, sva ti postanu ista i izgube dusu koja je ionako skrivena. Ljudi na biciklima, palme, travuljina visoka, nema ducana, restorana pravog i to je to.

Aj………..

- 11:25 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.03.2006.

Arghhhhhh........sjedim u Kisanganiju, napisem blog i onda mi ga ne objavi, jerbo nam je network za k........ . Em mi internet nije radijo tri dana, em sam moro danas u najtopliji dio Konga, em, em, em.
Nazdro se domace piletine i sad krepavam.

- 15:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

Skoro zaboravih, vrlo vaznu vijest za gradjane Rvacke. Kongo je donio novi ustav i ima novu zastavu. Da, da. Daklem staru morete vidit kad skrolate dole po blogu, pa bacite oko na desnu stranu. Nova je u rukama ove prekrasne zene, a zastava se cita ovako:

Plava boja: simbolizira mir (moja firma!! Jesam ponosan!)
Crvena: krv 4 milijona ljudi koji su ubijeni u ratu
Zuta: nekaj u vezi rudarenja i valjda kradje jerbo se svi minerali pokradu.


A sto se tice ustava, he tu je vaznih odluka doneseno:

1. Nemres vise bit predsjednik vise od dva puta po pet godina (ak prezivis).
2. Broj zupanija je povecan sa deset na dvadesetsest
3. Predsjednik imenuje premijera i s njime dijeli vlast…i lovu
4. Mores postat sa predsjednik sa 33 godine, a prije sa vec poodmaklih 35 godina.
(S obzirom da je prosjek zivota u Africi negdje oko 50, to si bogami star.)
5. Istospolni brakovi su zabranjeni. Pitam se kak je bilo do sada?

Kongo zelim ti srece……evo fakat stvarno iako serem po njemu u dusi sam dobar decko.

Nego bas dobijo majl. Ovaj put nisu explosivi.
Veli trebat ce u Mbandaku, pakirat krv zarazenu HIV-om. Aj ti reci.
A lijepo mi je majka govorila: Ne idi sine u skolu, bit ces direktor!!
Kaj cu kad su mi opasne tvari posao.
A nis, bu fotki iz Mbandake………..
Idem zvat zenu i dat joj pusu
Aj......

P.S. Nakon osam mjeseci ne pisanja, raspiso sam se konda nece sutra doc. Boli me, imam tinte ko kenje.

- 17:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Evo doslo I vrijeme rucku, na koji ja nikad nejdem, jerbo jedem u uredu. Jos vuricu I odo u shopping za tulum koji je sutra u nasoj skromnoj kucici. Idjem kupit mesa, raznog, no prvo moram provjerit da li je zrak cist. Odnosno, da li se rulja razisla I moze li se vozit po gradu.
Danas ujutro je reprezentacija kongolezana trenirala svoj nacionalni sport – bacanje kamenja po nasim autima, a sve uz potporu politicke stranke MiDJiM (Mores Izvadit Majumuna iz Djungle, ali Nikad Djunglu iz Majmuna), ciji predstavnici su najavili urucenje poslanice u kojoj se trazi da se sve banane u drzavi stave na raspolaganje stranci. Demokracija se nezaustavljivo siri I dolazi I u najzabacenije krajeve svijeta.
U duhu demokracije demonstarcija je najavljena ranije, sa opaskom da ce to bit mirni protest. Naravno radikalniji elementi pod utjecajem fermentiranih banana odlucili su podici razinu poruke na glasniji nivo.
Novi predsjednik stranke, tvrdolinijas, nedavno je smjenio sada bivseg predsjednika, a ovi je pobjegao u egzil u Ugandu.
Stari predsjednik je uhvacen kako se prezderava sa alternativnim artiklom, koji ne spada u porodicu banana. Sto je naravno protivno statutu stranke u kojem se prilicno jasno kaze da su svi drugi oblici prehrane zabranjeni. Taj statut potice jos iz 1915. kada se tadasnje vodstvo najelo ludih gljiva i zarazilo gotovo citavu generaciju clanova.

Uz post objavljujem i fotografiju bivseg predsjednika koja ga je i kostala fotelje.
Aj………….


- 13:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 08.03.2006.

KINDU II

Kindu je Rupetina II.
Daklem Sretan Dan Zema svima koji se tako osjecaju.
A za poklon pozurite u ovi krasni mali butik u Kinduu. Zimska je rasprodaja i sve je po 50% snizeno. Kao sto se vidi smao je tri aljinice ostalo.....


A ako zelite kupit svojoj dragoj gradjevinskog materijala da more zbukat I zidat dok ste vi na poslu, evo par kubika cigli na prodaju. Naime, svaki sis am radi ciglu. I to ide ovak. Prvo skpoaju zemlju oko kuce I naprave blokove. Onda to poslazu u piramidu, stime da ostave dolje rupe. U te rupe se natrpa drva I kuri dok se cigla ne ispece. Mozete dodat malo sampinjona……….


I kao zadnju opciju za kupovinu, susilica za ves. Do 16 kila vesa, susi u roku od pola sata. Kakav Koncar, Zanussi, etc. Fino to sve poslazete uz cestu, tako da se skuplja prasina koja i automatski stvara zastitni film preko odjece. Zelite li omeksivac da bolje mirisi, cekajte dok prodje kamión dizelas. A i dobro je protivno komaraca.



Jos sutra da downlodiram fotke o lokalnoj arhitekturi u Kinduu, I gotov sam s tom rupetinom. Fala Bogu sam bijo samo dva dana tamo. Aj……..

- 10:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2006.

KINDU (je rupetina) I

Kindu je rupa. Na kraju ove ceste se spaja na aveniju Mira. Aveniju!? Nesto kao Avenija
Dubrovnik ili Republike Njemacke. Daj me nemoj…….africka posla.


Nakon uspjesnog slijetanja I polijetanja iz Kanange I Bukavua, sretno se prizemljih u Kindu.
Odmah me izvadili iz avijona I ravno u ured. Ja reko, ajmo na posao, a moj Movcon
frajer veli da prvo imamo sastanak.Klasnicni UN pristup kad se treba delat.
Javili su juznoafrikancima da nis od sastanka, nego da se dovuku do aerodroma i
da idemo pogledat te explozivice, dok je jos dan. Potonji su uletili u Air Ops ured
nakon pola sata, napravili smo kratki briefing i tutanj u aute, da stignemo do mozda
kilometar udaljenog depoa.
Kilometar u Kongu zna biti jako puno, a to se ubrzo i pokazalo tocnim.
Juznoafrikanci su isli ispred nas u djipu i vec nakon petsto metara uvaili se
u takvu kaljuzu da nije bilo samse da se izvuku. A i cestu su uspjesno blokirali.
Sirina ceste je dovoljna samo za jedan auto, pa se i kongolanci koji ispadaju
nenadano iz travuljine koja je obrasla cestu, moraju micati u stranu.
Pored nas je prosao neki lokalac sa velikim viperom na stapu, kojem je
rascopao glavu i sad bu vecera. Te otrovne zmijurine su uobicajene u Kongo
i spadaju u specijalitet domace kuhinje.
Posto nismo mogli ni mi proci, zvali smo viljuskar, oni za sve terene, da izvuce
auto, a za svaki slucaj i recovery kamión iz transporta. Mi smo se dogovorili da
cemo dalje pjesice, jerbo nije daleko. Prosli smo malu bazu bolivijskih vojnika
(svi bolivijci izgledaju zdepasto) koji su zaduzeni za osiguranje depoa i eto nas
na destinaciji. Pregledao sam sve, napravio popis svih pizdarija kaj moraju letat
i hodaj nazad. Na povratku smo ustanovili da se i viljuskar ukopao, pa i on treba
izvlacenje, no recovery kamion je vec stigao.


Ovak se roba prenosi………


A ovak se prevozi…….


Ova dva klinca su cistili biciklo nakon prolaza kroz blato……


Ugostili su me pripadnici juzno africkih mirovnih snaga. Dobio sam kontejner sa klimom i prilicno dobrim krevetom. Posto smo stigli oko sedam navecer u kamp od tusiranja nista jer voda se pusta od 5 do 6 popodne, pa ko stigne. A zakasnili smo i na veceru. Bad luck!
No vojna birtija je bila otvorena. Naime, oni smiju piti samo petak i subotu. Nis, ja gore sa Chrisom, sefom logistike i narucim Amstel ladni, six pack naravno. Piva dólar.
Upoznali me sa komandantom, pa mi zasjeli i udrí po onoj pivi. Chris je u mejduvremenu isao zapalit rostilj da ispeku neko meso z anas jerbo smo gladni da bi vipera pojeli. Svako malo nam se pridruzio jedan stariji gospodin sa ribickim sesirom, s prednjom stranom presavinutom gore. Samo je govorio kako je danas bolje. Nis nisam kuzio, neg sam gledo u njegove prednje zube koji su na moje cudjenje bili za pola kraci nego sjekutici. Konda je glodo vodovodnu cijev cijeli zivot. I to je cijela prica al, posto sam se digo u pola cetiri radio ko konjina i napokon se vratio u Kinshasa……..Sutra fotke o pecenju cigle, butiku, par lokalnih kucica i kako se susi ves.
Za Blog iz Kindu-a, Peacekeeper.
Aj,

- 21:29 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2005.

Uganda. Necu dalje o indijcima, jerbo sam I zaboravio kaj je bilo. Zadnjih dva mjeseca sljakam ko konjina i moram priznati da zadnje o cemu razmisljam je blog i pisanje. A nije da nemam o cemu. Eto prosli ponedjeljak sam se vratio iz Ugande. Proveo dva tjedna u Entebbeu radeci, ali i odmarajuci. Prva africka zemlja da nisam brundao , te ovo nevalja, te ono.
Daklem ja i moj prijatelj Vidar se spustismo u Entebbe, prilicno mali gradic ali poznat jer se tamo spustaju avijoni. Nekih 45 minuta voznje od glavnog grada Kampale.
Sta mi se svidjalo. Pa prvo, niko te ne jebe sto si bijel. Moz bit i ruzicast i to je OK isto. U toj bivsoj britanskoj koloniji ljudi su srdacni I gostoljubljivi. Mores setat u dva ujutro I nema frke. Sigurnost na visini.
Ja I Vidar smo odsjeli u najboljem hotelu u Ugandi, Imperial Beach Resort, na obali jezera Viktorije, drugog po velicini jezera u svijetu. Kojeg btw dijele Uganda, Tanzanija I Kenija (mislim). Da je stavno tako, dokaz je da je nakon dva tjedna nas susjed bio Kenijski predsjednik jerboa je bio neki sumit o Burundiju. No o tome kasnije.
Dogovor je pao da iznajmimo auto, jednu krasnu malu automatic Toyotu, no autek bu stigo tek sutra. A mi smo odlucili tu vecer posjetiti Cetri Purana, najbolji I jedini bar u Entebbeu. Pridruzio nam se je jos jedan prijatelj i izasli smo iz hotela, odsetali do izlaza u potrazi za taksijem. Naravno morali smo proc kroz oblak muha, no i o tome iduci puta, jer te su muhe fenomen. Ma priroda svasta radi.
Taksija naja, ali ima BODA-BODA.
Boda- boda je motocikl sa zadnjim sjedalom prilagodjenim za ljudske guzice. Odnosno je malo sire sjedalo nego sto se obicno nadje na motorima i presvuceno u kozu. Taksi bi nas kosta nekih 5 dolara, a boda boda je 2000 silinga po putniku. To je malce vise od jednog americkog dolara. I jos k tome ako ne otvaras usta dok se vozid nece ti muhe uletatvat.
A zasto se zove boda boda. E zato sto u i na tako stara vremene, sa tim motorinima se vozillo do granice i svercalo. Daklem do grane i nazad. A to se veli Border-Border, na emgleskom. U selengu se to pretvorilo u Boda-Boda.

Eto, I ja sam ziv………………al ne bas, jerboa me zakacila neka crnacka prehlada od koje ti se pluca raspadaju……………….Fala Bogu pa mi je nasa doktorka splicanka dala atibijotike……..Aj

Slike nemam jerboa mi je riknula baterija na kameri

- 19:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 19.03.2005.

Zandari z Indije.
Pospremio sam svoje krpice I napustio ucionu ranije. Priblizavalo se cetiri sata I Klaus je vec cekao da se odvezemo iz UN-ove logisticke baze u Prishtini, ka kampu Indijske specijalne anti-riot policije. Nazario, filipinski djelatnik UN-a, ide sa svojim Toyota 4x4 Runnerom, pa ce mo se svi naci u kampu.
Ja I Klaus smo sjeli u auto dok je iznad nasih glava, u niskome letu, preletavalo tisuce crnih ptica. Vrana. Svako popodne otprilike u isto vrijeme, te vrane odluce promijeniti lokaciju I udri prema gradu. Tmurno nebo, zima I vrane podsjetile su me na Hitchckokov film Ptice. Scary………Klaus nije spustio drugi brisac na autu, pa reko idem ja. “ Ako me napadnu, nemoj me spasavat, nego bjezi.” – rekoh u sali. Jednom drugom prilikom vozali smo se okolo Prishtine I tu sam otkrio da veliki dio tih vrana popodne dolazi na groblje. Gotovo svaki nadgrobni spomenik imao je dvije ptice koje su buljile u nas dok smo prolazili.

Razlog nase posjete jakim snagama Indije, je bila inspekcija municije. Naime, oni ce uskoro doma (necu rec kad, jerbo je to super tajna) I svu tu municiju treba poslat doma u Indiju. E, tu ja upadam kao neki expert za opasne tvari, pa reko da vidim to, klasificiram I dam neke savjete kako se to treba pakirat. Docekao nas je ljubazni El Comandante I uveo nas u prostranu sobu, napravljenu od uobicajenih Cogim konetejnera. Pa kako je, pa da, hahaha, pa di si ti meni I uobicajena govorancija, slijedila je zahtjevom da odemo vidit tu municiju, pa ondak moremo “hahaha” cijeli dan.
E, to bas I ne ide tako u Indiji. Prije svega oni su izuzetno gostoljubivi. Nemoz doc, pa sad idem radit. Prvo kavica!. Sjeli smo u fotelje I dok smo mi srkali kavice, u susjednoj sobi koja je bila odvojena samo zavjesom, nesto se dogadjalo. El Comandante nam je ponosno objasnjavao koja je uloga njegove jedinice, kad su dosli na Kosovo I iz kojih krajeva Indije su se svi skupili. Nakon jedno pola sata jedan od njegovih casnika je diskretno prisao zapovjedniku I prisapnuo mu nesto. Ovaj je odgovorio nesto u stilu: “ Abdrklam dambiri brljklj.”, pridigao se I rukom nam pokazao da mozemo u susjednu sobu izvrsit inspekciju.
Ubrzo smo otkrili zasto smo morali na kavu I dokle njihova ljubaznost ide. Sva municija je bila poredana na stolovima. Suzavac, granate I po uzorak od svakog tipa metka. Sve to na toplom, da se ne bi gosti smrzli van u kontejneru. Ispod svake vrste municije, na bijelom stolnjaku stajao je natpis sa kratkim opisom municije I kolicinom koju posjeduje kontigent. Ja poceo sve zapisivat, kad pridje jedan od casnika I preda mi papir na kojem sve lijepo pise.
Na izlazu, zapovjednik nas je pozvao na veceru. Malo smo se dvoumili, on je inzistirao na jednom neobaveznom druzenju. Pa ako nije sluzbeno, ajde. I tako dogovor padne da za dva dana, u petak imamo veceru. Nesluzbenu.

Klaus mi je, drugi dan, pricao da ga je trazio jedan indijski narednik, da mu nesto preda. Slozili smo se da nema biti nista vazno, osim mozda da je vezano za veceru. No, kako je sve bilo dogovoreno, to ce biti nesluzbena vecera.
Nesluzbena vecera u Indiji ukljucuje pozivnice. I to osobno urucene. I ako si narednik, nemoj mi se vracat a da nisi osobno urucio pozivnice. Jerbo, ne dodje li ta osoba, ko ce biti kriv? Narednik, a ko drugi. I tak je jadan jurnjo dva dana dok nas nije pohvatao. Gledao sam svoju, u boji, isprintanu pozivnicu I radovao se pravom indijskom curry-iju. Razlog za veceru bio je ispisan plavim slovima na pozivnici :
“ To-Get-to-gather”.

Od Klausovog stana, do indijskog kampa, auto se zagrijao I ja sam prestao drhtati od zime. Kerry, Klausova supruga, I ja smo nesto cavrljali I po dolasku pred vrata kampa, gurnuo sam ruku u dzep ne bi li pokazao pozivnicu I tako si osigurao ulaz. No, nista, strazar nas je samo propustio I mi smo se parkirali. Hmm……..U to su ljudi u odijelima I sa walky-talky radijima poceli istrcavat iz zgrade…………Hmmm, opet! Sad smo u dreku.................ne da mi se vise pisat, sutra cu zavrsit I stavit par slika…….Aj

- 17:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 16.03.2005.

Daklem eto me nazaj u Komgo Strasni. Vruce za popizdit. Vec drugi dan nakon povratka skoro padoh u kantini I spasih trcanjem pod erkondisn. Nije ni cudo jerboa nakon pet tjedana u smrzotini Rvacke I Kosova moje se prekrasno tijelo naviklo na zimu. A zanemario sam I blog. A ko ce pisat kad se nakon osam mjeseci pojavis doma. Kosovo je bilo OK I imam stosta za nazvrljat. No ukratko, vrane, indijska specijalna policija, Skopje, Gracanica ceka na opis u jednim od iducih nastavaka. No ni ovo nece dugo trajat jerboa sam za mjesec dana u Ugandi. Entebbe hir aj kam…..dva I pol tjedna. Radi se radi, al se I putuje I uziva…………A mozda cu tam moci I slikati……….Kinshasa je u petak navecer prebolila tesku olujetinu, pa su grane I drvece jos uvijek po cesti I okolo. Naime, negdje oko 7 navecer se raspuhalo koda mu je zadnje, pa kisa. Potrgalo nam svijetlo, nanijelo smece u bazen i slomilo tri palme u vrtu. Aj ti reci………..Ja nisam imo papuce, pa je Vidar istrco da spasi naseg papagaja Swingera od sigurnog srcanog udara, jerboa se pticica usrala od straha. A vec u subotu je toliko svanulo da se dogovoreni party odvijao po ustaljenim pravilima. Bazen, odbojka u bazenu, piva, skakanje sa balkona u bazen, piva, piva, jos skakanja. Pa onda karaoke. Sve je to bilo zacinjeno prekarasnim ovcama. Ne nismo ih…hmmmm, nego smo ih pekli. Odnosno juznoafrikanci su ih spekli. Na raznju sa limonovim sokom koje se spricama sa iglama pika u meso pred kraj, a druga sa ginger beer. Mrak. Nema miris po ovci a meso se topi u ustima. Ja sam manje vise drzo se kuce i hladovine i vec u deset i sitno bio u krevetu. A kaj, kad sam sramezljiv…….Aj

- 18:18 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.01.2005.

Dead City. Nije rjec o filmu ili o novoj igri za kompjuter. Ovaj izraz u Kongu oznacava nesto sasvim drugo. Kao sto prije par dana spomenuh, u Kinshasi se demonstriralo, a kao rezultat demonstracije devetoro ljudi je izgubilo zivot. U znak komemoracije na ubijene ljude, u Kinshasi se sutra provodi akcija Dead City. Naime, sutra se ne moze po gradu voziti, hodati i sve trgovine moraju biti zatvorene. Jedino ljudi koji kontroliraju da se sve to provodi i postuje, imaju mogucnost kretanja. Akcija se objavljuje letcima i prihvaca se vrlo ozbiljno. Kako od strane organizatora tako i od strane svih u Kinshasi. Da je to zaista tako, potvrdjuje I cinjenica da SN Brussels jos uvijek nije siguran da li ce letjeti. Ja bih trebao otputovati kuci, no osoblje u aviokompaniji mi nije moglo zasigurno potvrditi da ce se sutra letjeti.
Dead City je lokalni obicaj kojim se pokazuje postovanje prema ubijenima i njihovoj zrtvi. Koliko god nekome moze biti smijesno da 10 miliona ljudi mora ostati kod kuce, radi njih devet, ipak se mora shvatiti da je to lokalni obicaj. Tko ne moze shvatiti, mora to barem postivati. Bilo kakavo kretanje po gradu izazvace revolt i netko ko bi ne postivao obicaj bit ce vidjen kao drustveno-politicki anti element. To se odnosi kako na domace stanovnistvo, tako i na strance. Pokaze li se netko kao anti-element, odnosno odlucis li se voziti u automobile, najvjerovatnije ces se iznenaditi kada kamenje pocne udarat u auto.
A prodjes li bez dobrih batina, mozes se smatrati sretnim covjekom. Ja zasigurno necu izlaziti ne bih li provjerio sve navedeno.
Mirovna misija, odnosno osoblje u Kinshasi ostaje u kucama sutra na produzenom vikendu. Upravo sada sam bio sa sefovima i od naseg odjela samo dva covjeka moraju sutra na posao. U nasoj Organizaciji postoje nekoliko nivoa sigurnosti. Cesto je uobicajno da na posao moraju doci samo “ essential” osoblje, odnosno najpotrebniji. Za sutra je odluceno da se taj nivo pomakne jos prema gore, odnosno samo “ emergency” osoblje.
Stoga, cu ja sutra raditi kod kuce, pa malo na bazen, pa malo odmarati.
Aj………………….

P.S. SN Brussels sutra ne leti......

- 12:13 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 12.01.2005.


Anno Domini 1969. Bio je sijecanj ili januar, ne sjecam se. Toga hladnoga jutra na danasnji dan, okoliko sest sati rodio se mali plavooki seronjic. Doktor nije, jadan ni slutio, da je mir u svijetu dobio jos jednog pristalicu. A nije ni mali slutio. A ni Mir. Bilo kako bilo, sta je tu je, kom obojci kom opanci (ili tak nekak), tu sam-sta sam………Sretan mi rodjedan peacekeeperu !!

Mladic sam u dusi…lalala…tralala……(piskiper pjeva)


Jako sam dobre volje danas, pa cu vam slati animacije po narudzbi. Sistem ko i za backgroundove. I to cijeli dan do ponoci.

Odo na I u Reley na boulevardu u Kinshasi………Aj…..


- 11:46 - Komentari (13) - Isprintaj - #

utorak, 11.01.2005.

Bilanca jucerasnjih demonstracija: 9 mrtvih

Aj.....

- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.01.2005.

Demonstracije. Petnaest do sedam, Vidar pokuca na vrata i veli da se spremim nabrzinu, jerbo ce bit demonstracija u gradu, pa da stignemo na posao prije toga. Iskocio ja iz kreveta i spremio se, sisao u dnevnu sobu, a tamo se vec bili svi ukucani. No, nista od odlaska jerbo je securitatea javila da svi ostanemo doma. Nis, kavica, CNN, BBC, pa druga kavica. U pola osam javise da mozemo krenut prema uredu, ali sa oprezom. I tako nas sedam u tri auta formirasmo mali konvojcic i krenusmo putevima radnih pobjeda.Na putu nam se prikljucilo jos par vozila tako da smo izgledali prilicno cool. Radio veza nije radila sve do dolaska do kampa tako da sam ja proveo voznju buljeci u display koji je ponavljao da nema veze. Usli u kamp, a na ulazu odmah iza velikih plavih vrata stoje dva oklopna vozila natrpana tunezanskim turistima, alias mirotvorcima. Najsmijesnije je u tom svemu, i to je prisutno u svim misijama, je to da kad god tako nesto se desi sva vojska je u pancirkama, sljemovima koji vire iz oklopnjaka. A, mi civili, ko nas jebe. Naoruzani samo sa radio vezom koja ne radi. Valjda nas zato placaju bolje nego vojsku.
Demonstracija se preselila negdje u grad i jos se nije stisalo. Navodno da ne demonstriraju protivno UN-a, nego protivno vlade. No, to se lako preokrene ovdje. Jerbo je UN i tak kriv za sve.
A i trenutacno nas i tako potresaju afere iskoristavanja zena, djevojcica i slucajevi pedofilije. Jedan je mirotvorac vec u zatvoru u francuskoj, a dvadesetak slucajeva se istrazuje. Pojedinci iz redova vojske, a i neki civili placaju seks lokalnim djevojcicama i zenama u iznosu od jednog jogurta (light).

Jos jedan uobicajen dan u Kongu.............Aj

Jeste li znali..............?
..........da zakonit seks u Kongu pocinje sa cetrnaest (14) godina.

- 09:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.01.2005.

Koji super dan. Upravo sam dobio premjestaj u drugi department.
Vise nisam u avijaticarskoj radnoj jedinici, nego u Movement Control (nemam pojma kak bi to prevodio).
Daklem, dobijo svoju " opasnu" buksu, jos samo da mi injzinjerci izbuse bravu da se mogu useliti. I radit cu ono sto i volim. Daklem, radim treninge za cijelu misiju, pisem prirucnike i morem ic u bilo koju misiju dati trening, prema zahtjevima. Ma petarda cista. I taman se vratim od novog sefa, kadli emajl stigne da mi je godisnji odobren (bar sam ja to tako skuzio). Jos par potpisa i iduci tjedan sam u Zabregu. Hajiiiiiiiii, nakon skoro osam mjeseci...........

Evo toliko sam sretan da cu rado poslati svima koji hoce po jedan background. Tematski su, pa morate rec sta bi ste htjeli. Recimo, ja bi ribice ili nogomentne lopte, ili cvijece. A ima i apstraktnih. Morete i boju zazelit. Slat cu samo na emajl. Pa ko hoce nek u komentaru ostavi zelju i emajl i to je sve. Imam negdje oko 400 backgroundova.

- 15:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 05.01.2005.

Malo sokantnih crtica iz Konga.

Ulice su pune klinaca, sto zbog rata, sto zbog prosjacenja. No, jedan dobar dio otpada na odbacenu djecu. Kako? Ako ti ne ide u zivotu, nemas posao ili nemas srece da ga nadjes. Bolest ti se uvukla u kucu. Ili neka druga nesreca. U tom slucaju u Kongu se zove vrac. On dodje, odguli svoje i u pravilu za sve optuzi najstarije musko dijete. Sreca ce doci samo ako on ode iz kuce. I sta se dogadja. Roditelji hladnokrvno odbacuju vlastito dijete, izbace ga na ulicu i vozdra. A klinac ni sam ne zna, zasto, kako, gdje i kada. " I sreca samo sto ne pokuca na vrata". Za nas ne zamislivo, ovdje normalno.

Tri mjeseca nakon dolaska u Afriku, jos me nista nije impresioniralo, samo sokiralo.
Afrika je ogromna hrpa majmuna. Ispricavam se zivotinjama.

Aj..............

- 15:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.01.2005.

Za nasu misiju je danas praznik, a I sutra. Jutros smo otisli na jezero Mavali. Jezero se nalazi 45 minuta voznje od Kinshase. Malo uz brdo pa malo niz brdo. Ceste malo ima. Pa se malo pretovori u safari voznju. No, prije jezera, odlucili smo svratit u kamp gdje znastvenici studiraju majmune. Rijeka Kongo je podijelila majmune. Na strani Brazzavillea su cimpanze, a s ove strane Bonobu majmuni. Po njima se I kamp zove, ne razlikuju se od cimpanza, osim u jednom. A to je da su vrlo socijalne I druzeljubive zivotinje. Zive po mirovnim, familijarnim pravilima, u kojem vladaju zene. Cimpanze su agresivne. Ukoliko niste znali, prvi film o Tarzanu je snimljen u Kongu, odnosno gradu Kisanganiju. A Chita nije Cimpanza, nego Bonobus.
No, majmuni ne rade ponedjeljkom, pa nema ni fotki. Mozda odem sutra. No, nismo se predali nego tutanj do jezera. Malo voznje po cesti koja je okruzena gredicama na terasama, u kojima raste najvise persin, a onda na rampu. Na rampi sjedi faca, pridje kaze Sretna Nova Godina, a to znaci da mu moras dat nesto novaca. Da li mu, I on otvori rampu. Onda lagana voznjica kroz sumu I eto jezera…………..Upad na jezero je 200 franaka, sto je 50 centi. Mores slikat, ali nesmijes kameru, nego samo fotoaparat koristit. Ako hoces koristit kameru, to te kosta 10 dolara. Ja kamere ni, jadan, nemam, pa evo vam fotke...........................Aj

Oko jezera se moze setat, i to cijelih 6 kilometara......ima i restoran, ma petica cista




Ovaj mravinjak u sjeni palme, je bio u kampu kod majmuna....


A i ovaj cvjetak.......................


I jos malo iz majmunovog kampa……….

- 15:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 31.12.2004.

ZELIM SVIMA SRETNU I USPJESNU 2005. GODINU!!

AJ.......

- 12:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.12.2004.

Liberija III. I tako se ja ujutro probudio u Monroviji, I tutanj u “Zelenu zgradu”. Centar UN-ove policije koji sadrzi I odjel nabave, a I nekoliko ucionica. Zgrada je blizu centra grada. Centar grada, iako je tesko dobiti taj dojam, je ustvari otok. Naime cijela Monrovija se nastanila na mocvarnom podrucju. Leglo komaraca a time I malarije. U glavnom gradu zemlje Liberije, u kojoj se osim engleskog prica I jos 20 jezika (od kojih se samo neki mogu koristit za pisanje), bivsi predsjednik Taylor je dosao na vlast 1997.. Onda se uprtljo I sranje u Sierra Leoneu, pa su ga pobunjenici napali I usli u Monroviju. Taylor je sad u Nigeriji na godisnjem – prisilnom. A novi vodja Guyide, ima dvije godine da sredi sranja. Lokalci mi pricaju da je bilo gadno. U Zapadnoj Africi poznato je pitanje : „Os duge ili kratke rukave?“ Odnosno di ces da ti rezem ruku. U Sierra Leoneu imaju i kampove za „Armless people“.Uzas!!

Vec za iducu pauzu za rucak, sam odsetao do obliznje trgovine, koja je naravno u vlasnistvu Lebanonaca, I moram priznati da sam se osjecao prilicno sigurno setajuci. Pun sigurnije nego u Kinshasi. Ispred ducana ima prosjacenja, al ne toliko I po ulici kao u Kongu. Sve me podsjecalo na Timor. Klima, mandat misije, atmosfera, ljudi. A I zemlja je relativno mala, sa nesto preko 3 milje gradjana. U to se ne uracunavaju Libanonci jer oni nemogu dobit drzavljanstvo cak I ako se rode u Liberiji. Neznam zasto, no teze je dobiti drzavljanstvo u africkim zemljama nego u USA. A I ako dobijes njihovu putovnicu, trebat ce ti visa za sve zemlje svijeta.

Trgovine su relativno dobro snadbjevene, ne toliko dobro kao u Kinshasi, ali sa dosta nizim cijenama. Najteze je naci svjezeg povrca, recimo paradajz, papriku. Ja sam kupio kavu I secer te bonbone za svoje drage studente.

To popodne Tom me pokupio I odluceno je da cu stanovati kod njega u kuci, jerboa on ima jednu sobu praznu. Tom je moja norveska veza, jerboa je Vidar pisao Tomu I reko mu da dobro kuham. Nemoram ni rec da sam stanarinu platio kuhajuci gotovo svaki dan. No, volim kuhat, pa neka.I tu u Kongu kuham svaki dan.

Pocinjem sa slikicama iz ulicnog zivota............................

Najupecatljiviji su mirotvorci u ovim bunkerima na sred ceste. Liepo vojnicki pozdravljaju uenova vozila. Neki su i poginuli u bunkeru kad se lokalni vozaci zalete u nj.



Zgrade su poprilicno unistene u ratu, a zene imaju velike guzice



Malo modnih detalja.......



I na kraju dokaz o mocvarnim predjelima......



- 14:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 28.12.2004.

Nastavljam sa Liberijom…….Slika nema jer je crko imgspot……………..
Stigoh u Monroviju navecer i prije nego sto sam zgrabio prtljagu, opazio sam uneovce koji cekaju na pridoslice kao ja. Jedna velika crna gospodicna mi je pokazala na veliki bijeli autobus I ubrzo sam se smjestio. Michael, coordinator mog treninga, nazvao je I ubrzo je dogovoreno da cu prespavati kod njega u stanu. I kauc ce dobro doc. Voznja od aerodroma do grada traje vise sat vremena, a onda su nas iskrcali ispred headqauartera. I dok sam ja cavrljao sa jednim likom, koji je kako se ispostavilo bio u Timoru, vozac je isao promjeniti auto I izvaditi dozvolu za kretanje. U Monroviji je od deset sati na snazi policijski sat uveden od strane tranzicijske vlade I UN-a. Grad je prepun barikada na kojem stoje mirotvorci iz Ghane, Nigerije i jos nekih africkih zemalja. Nigerijci su posebno aktivni u forsiranju policijskog sata I cuo sam da znaju I izmlatit pokojeg liberijca. Ured za ljudska prava prosveduje, a oni vele da je to jezik koji svaki lokalac razumije. Istina ili ne, nek je to na njima.
Dva sata kasnije, nakon sto je vozac, odvezao sve u autu, konacno sam I ja stigao. Cinjenica da je engleski sluzbeni jezik me ugodno iznenadila, no nacin na koji ga pricaju je druga prica. Zavlace, gutaju slova I moraju ponovit par puta da bi ih se razumijelo.

Liberija nikad nije bila kolonizirana od strane hrabrih europskih osvajaca I prilicno se ponose time. Postoje dvije verzije o Liberiji. Jedna od njih kaze das u nakon sto su americki robovi dobili slobodu, ameri su ih fino deportirali u Liberiju. Neki su htjeli doc, a nekima je to bio spas od mozda nesigurne buducnosti u USA. Bilo kako bilo mnogi imaju familiju u “ Land of freedom and home of brave”. A mnogi I posjeduju amer-putovnice. Cak im je I zastava ko amerikanska, samo sto imaju jednu zvijezdu. Najgore je to sto oni misle da su amerikanci.

River View je ogromni kompaund u kojem zivi dosta uenovaca. Ima bazen, teniske terrene I djeluje prilicno impresivno. Usao sam u ogromni I prekrasno namjesteni stan I Michael mi je pripremio laganu vecericu, a ondak smo proveli dva sata dogovarajuci plan za sutra, jer ujutro pocinje trening.

Aj


- 23:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.12.2004.

Kisurina pada cijeli dan. Potopice Kinshasu. Aj dobijo analni glaukom. Naime, mrzi me vidjet svoju guzicu u uredu u ponedjeljak. Pogotovu nakon tri dana praznika. Ustvari za mene su praznici poceli u cetvrtak jerbo sam iso u kupovinu za Bozic. Guzva, promet, konda je sve djabe. Potrosio cijelo popodne. Udjem u prvi ducancic koji prodaje smrznuto meso I to dobroj cijeni. I nakon 10 minuta cekanja u nimalo geometrijskoj liniji, jedan se udostojio da me pita – “ Keske vu vule?” ili tak nekaj.
“ Aj vule mit…..merci!”
Ostala samo svinjska rebarca, halal. A, nis daj mi tri kile. Deset baksi I odo dalje.

Istrcao sam u supermarket dok je Vidar pokusavao nac parking. Obisao sve police tri puta, provjerio listu I gotovo sve je bilo tu. A onda drama na kasi. Bio sam peti po redu, a trebalo je 40 minuta da dodjem na red. Stavili nekog novog na kasu koji se cudio kako taknes ekran, I brojke se promjene. Jadan. Usro je sve kaj je mogo. Zaracuno je vise jednoj zemski, pa kad se ta vratil u ducan jebala mu mamu I sve po spisku. Najvise mu je uzelo izvracati kusur u francima. Jerbo ti treba strojcek za brojanje love. Jos ga I usporavala klasicna procedura u Kinshasi. A to je, kad platis u dolarima, dio kusura ti izvrate u francima a dio u dolarima. E taj dolarski dio uzme vrijeme. Das stotku. Onda on upise sto na jednu listu I do toga koiliko da se izvrati u dolarima. Onda dodje potrcko I odnese lovu I listu gospodinu “ Dollar Controlleru”. Taj potpies, preobroji I izvrati ostatk u dolarima. Za to vrijeme oni potrcko vec ode pa se ceka da dodje drugi.
Onda barkodovi ne rade, pa ovi na kasi salje potrcka da vidi cijene na policama I tako par puta. Na kraju je taj novi odustao I zamjenio ga isprobani cashier. Bilo mi ga zao, a njemu neugodno. I taman dok sam je platio Vidar je naso parkirno mjesto.
Iza toga bjez u djutic. Tam smo nakupovali sranja za kicenje. Ondak kod tete XXXX na stand po paradajz I povrce.

Petak sam kuhal cijeli dan. Deset razlicitih jela. KOmbinacija rvacke, azijske I ko zna koje kuhinje. Cak sam I salatu od pecene paprika napravil.
Party je poceo u tri popodne u subotu. Bazencic, pivica I casica razgovora sa prijateljima. Onda vecera u sedam. Sve su pojeli, mamu im j…….. gladnu. Tak das am jucer opet moral kuhat. Ondak odbojka u bazenu. Ubi se ronjajuc gotovo sat I pol. Otisel sam u krevet u polnoc, jer sam zanemario konfiguraciju dna bazena I razvalil se u prst na nozi.

Odo doma ranije, kaj bum. Nema nikoga u kompaundu. Drafto sam fax, jerboa kad u sijecnju odem doma, od doma idem ravno na Kosovo. Nakon toga nazad u Komgo, pa nakon tjedan dana u Sudan.

Aj

- 14:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 14.12.2004.

Evo me nazad u Kinshasu. Upravo sletih iz Brisela nakon 7 sati zakasnjenja u polasku. Vele cistili neke bube u avijonskom motoru. Pa ja, kad letaju po Africi. Vratio se iz zemlje slobode u kojoj sam imao prilicno limitiran pristup Internetu. No, bla su to tri prekarasna tjedna koje cu opisat u iducih nekoliko okoliko postova. A imam i poneku slicicu.Tri je ujutro i nakon petnaest policijskih patrola stigo doma. Doma, u Kinshasu naravno. U gradu je level 3 security,a to je valjda korak do evakuacije ili dva. Home sweet home!!!
Nista, ajmo po redu. Prvi post sam pisao jos na putu za Liberiju. Na briselskom aerosromu imaju imaju stekere pa mores krast struju.....................Pa da krenemo....

Izaci iz Konga je lako. Udjes u zgradu aerodroma I odmah lijevo na pregled dokumenata. Dosao sam do bukse, a u njoj cetvero ljudi. Prvo sam dao putovnice nekoj zenski. Ona ih je pomno pregledavala I malo malo pa se nagne I sakrije iza neke drvene kutije. Kao nesto prvovjerava. Jeba me pas ak iza te kutije nesto ima. Sere bezveze I prenavlja se. Kaj bi imala? Specijalnu kongolesku napravu za pregled putovnice. Da ima nekaj kaj valja vec bi to cijeli Kongo znao I ponosno bi se masinu stavilo da svi vide. Onda ona da to policajcu (ima ih trojica).Obuceni u svijetlo plave uniforme sa tamno plavim epoletama na kojima se sija velika zuta petokraka. Oni rade po sistemu – jedan zna citat, jedan pisat, a jedan govorit. Ja mu pruzim putovnicu, ali ne – moram prvo proc okolo naokolo kroz one glupe strikove, da bi se nakon deset metara pojavio na istom mjestu samo z druge strane strika. Ona jedan lupi neku markicu, drugi napise siguronosni broj na kartu, a treci prepise podatke na naki papir. Za sve to 10 minuta. A ja bio jedini u liniji.
Ucekiro se I imo vec pripremljenu imigracijsku kartu, ispunjenu. No, sve do dolaska u depature podrucje niko me nije pito za to, niti sam kaj vidio. Nis, ko ih sljivi. Avijon je doso na vrijeme I by by Kongo. Spuco sam se na sjedalo koje je gore nego u tramvaju. Ulaze razni tipovi. Jedan baba lijevo je podolasku izvadila svoju ljekarnu i udri po lijekovima za veceru. Pa naka velika bijela i muz joj bijeli. Ova nosi na ledjima ruksak, a u ruksaku nekakva drvena tambura veca od nje. On isto nekaj drveno, valjda postolje. A onda je usao veliki crni dabar. Tip svojih metar i sezdeset visok, sa bundom. Ogromnom bundom i suncanim naocalama nataknutim na glavu.Mozes mislit kretena hoda po Kinshasi, u u srcu Afrike, u osam navecer u bundi za Sibir i cvikama. Mozda je zvijezda estrade..hehehehehehe. E, budale! Ispred mene sjeo covik sa zenom mu. Sve je skino al sesir ne. Nema Boga da ga skine. Cijelu noc je bio u njemu. I zguzvo ga budala. Kad eto ti opet dabra. Ovaj puta bez bunde. Neznam odakle su, al taj oblik ljudskog tijela sam vidio u Timoru. Neki crmac. Extremno uska ramena, a kukovi ko u buffaloa. Poveci trbuscic I guzica zapremnine 200 litara. To zaista izgleda cudno. Cudna rasa.
Ostatku avijona nisam nasao zamjerke, pa smo tako I fino zarulali a nas A-330 se vinuo ka Kamerunu, gdje smo se zadrzali sat vremena pa onda putem Brisela. U dva sata letam za Monroviju. Pa sam ubijo vrijeme I kupijo si suncane cvikse. Joj, prave. Cool sam do jaja!! ..Ajme vidi ovoga u zelenoj pidzami!!!......Ko to pusta u Evropu?
Btw, jebo evropu, skupo je tu.........Svejedno bilo bi lijepo svrnut doma. To me uvijek jebe kad sam blizu, a u prolazu. Uf, kak bi smugno bar na dva sata. Bi ja, sam da ima dobra veza. Na Croatiu i vozi. Pogotovu kaj moji doma rade kotlovinu, jerbo mi je mami rodjedan, a supruga u Moslavini tuce pajceke. Kad sam nazvo jos se stepaval. To znaci pola sata do jetrica sa bijelim lukom.Uf! A ja tu na terminalu pisuckam I pokusavam ukrast internet vezu sa jednog od internih networka. Al sve su zastitili. Nemres ni ukrast u toj Evropi. Mozda i bolje da ne, da me ne uapse ko hakera. Kako da ja njima objasnim da je moj gornji domet promjenit boju na blogu. No, svidja mi se briselski aerodrom. Imas kak ubit vrijeme hodajuci okolo. Nis jos vurica, pa nazad u afriku. Dodjoh, vidjeh, vracam se. A sad tri tjedna Liberije. Odo zapalit, popit kavu i nac Gate B05. Aj………………….

P.S. Toplo preporucujem SN Brussels za airline. Mala zamjerka sjedalama, ali je osoblje ljubazno I klopa nije losa. A I tehnicki odrzavaju avijone, a ne ko africki vicovi od kompanija.

Slike kad dodjem tamo u literarnom smislu.....



- 03:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 17.11.2004.

Krepala mi klima, pa nisam mogo zaspat do pola cetiri ujutro. I cim se probudio na zidu vidim ogromnog pauka. Crni veliki sa dugackim nogama. Slican onima u Timoru, koji su u promjeru i do 8-10 centimetara (ili su mi oci velike kad ih vidim). Pozvah ja Papa Jeana, ne bi li saznao jel opasan ili ne. Jer Timorski nisu. Al Kongo.....hmm......ovdje je sve opasno. I tako on dodje i prije nego sto sam pitao uzme sprej i posprica pauka. Ovaj pretrci pet centimetara i ostane zalijepljen na zidu. Konacno je englesko-francuska komunikacija proradila i uspio sam postaviti jasno pitanje: "Ako te ugrize, os najebat?" On veli NE. E ,jebiga ko ce sad jest komarce. Nije da volim pauke, al su korisni. I tako jadni pauk pade kao zrtva lose komunikacije. A kakve sam srece sutra po budjenju, iznad mene bu visio slinavi rotvajler sa losim namjerama.

Poslal sam po nesto krumpira za pire jerbo danas svoj dragim ukucanima koji su brinuli za mene u ovim teskim trenucima, pripremam cevape. Milka mi je poslala recept, pa idem probat.

Nego, trebam jos i radit nesto i zavrsit danas dok sam doma. Jerbo u ponedjeljak picim za Liberiju i vracam se polovinom prosinca. A tamo je pola ljudi iz Timorske misije. Vec su mi nasli sobu i dogovorili se za mali reunion party.

...I fil gud.....tanananananana........Aj, evo jos malo slikica

Malo modnih detalja




- 12:11 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 16.11.2004.

Melrose Place. Evo mi se zdravstveno stanje popravlja. Nema vise visoke temperature i ne tresem se. No, treba ostat u krevetu jos dva dana i dobro se oporavit. Kad sam jucer dosao u Medical Unit, izmjerili su mi temperaturu 40. Ruknuli mi pola litre paracetamola u guzicu i obmotali me u foliju. Na sve to jos i hladni oblozi. U medjuvremenu su stigli nalazi i potvrdili da imam malariju, fala Bogu, najprosireniji a time i najblazi oblik. Za tri dana bi trebo bit ko nov. Ondak dva sata nisam imo groznicu, a onda jopet. No za to vrijeme vec sam bio doma. Dobio sam hrpu lijekova i donio si gajbu vode. Papa Jean mi je skuhao juhu od govedine, a ja sam prije toga zgutao jednu od onih tabeta kaj te sprijecava da povracas, jerbo moras jest i pit puno vode.

Papa Jean je nesto kao domar, ustvari pravi butler. On vodi brigu o svemu u kuci. Ima jos pet ljudi koje on nadzire, a odgovoran je da je kuca cista, ves opran i opeglan, da sve u kuci funkcionira, odnosno da zove majstore ak kaj zasteka. Evo bas dok ja pisem, dofural je decke da provjere sve airconditionere. Vrlo ljubazan covjek, uvijek spreman da pomogne.
Cak i moje cipele blistaju svako jutro. Voli pusit Marlboro pa ga ja redovito snadbijevam. Ostatak osoblja mi rijetko i vidimo. Znam da ima jedna gospodja i jutros sam vidio jednog da cisit terasu. SVi oni su zaduzeni da kad se vratimo doma, sve blista. Za kongoleske prilike placeni su super. I prilicno su sretni.

Pa evo i par slicica iz nase kuce, u kojoj btw zivi 7 ljudi. Osim mene tu je i Vidar, Jim, Brian, Bruce, Isabel i Neda. Neda je, kako smo otkrili, moja susjeda iz turopolja. Kuce su nam udaljene mozda ni kilometar, no prvi put se sreli i vidjeli u Kongu. Aj ti reci......
Nase zdanje popularno zovu Melrose Place, no nije to oduvijek. Kuca pripada bivsem direktoru rudnika u Kongu. Vratio se iz egzila i sad je u parlamentu. Kuca u lokalnom vidjenju izaziva strahopostovanje, jerbo je bivsi predsjednik (onaj zloglasni) imao ovdje svoje partije, navodno orgijanje, a nemali broj ljudi, navodno, je iznesen u vodoravnom polozaju.


Dnevni boravak, sa ovim coskom, je otprilike 50 kvadrata, ali ovaj cosak je najintereantniji jerbo je tu ogromni TV i moji omiljeni programi (Discovery, Animal Planet etc). A danas i moj blogspot.


Terasa na kojoj je i veliki akvarij u kojem je jos samo jedna riba, a i ta nebu dugo. Do njega je kavez sa pticurinom. Taj veliki papagaj je poznat po tome kak je najpametnija pticurina. Kupis li ga dok je star tri mjeseca, mores ga naucit govorit. Brzo kuzi, zivi i do 85 godina, akosta ovdje tricavih 10 dolara. Zove se Swinger, i cijeli dan fucka i visi i njise se po kavezu.


A sa terase puca pogled na Kinshasu. Moze se vidjet i rijeka Kongo. Ogromna prljava rijeka. Prlajava jer su struje tako jake da stalno muti blato i pijesak.


A kakva bi to bila vila kad nebi bio i bazen........a preko bazena pravi disko, sa barom, disko rasvjetom.......life sucks:))


I na kraju, kad mi je jutros sunceva zraka spucala u sobu, zgrabio sam kameru i ovjekovjecio izlazak sunca iznad Kinshase. Ono kaj strci iz sumaglice koja je prekrila kuce i zgrade, je TV toranj, koji nije nikad proradio, no cool ga je za vidit.......Aj....vrijeme mi je za cetiri contra malarijske tablete............

- 10:38 - Komentari (16) - Isprintaj - #

subota, 13.11.2004.

Prestao sam se tresti. I to nakon sto mi je Jim dao neke jake analgetike. Cijelo popodne mi je bilo zima, temperatura, bol u ledjima i u misicima. Daklem pokupio sam malariju ni tri tjedna kak sam doso. Skoro pet godina u Timoru, i nista, a vidi sad ovo. Ak mi sutra nebude bolje odo doktoru. Na srecu izgleda da je neki blazi oblik malarije, ili se ja varam posto sam pod lijekovima.Pa kud bas za vikend.

Nista, kaj je tu je. Moralo je i mene zakacit kad tad. Kazu stari kongolanci, ko u afriki bio je a malariju probo nije - konda bio nije. .............hmmmm, to mi je valjda od lijekova da serem bezveze.
I jos su nesto stari kongolanci govorili, al sam zaboravio, pa idem stavit koju slicicu. Autobus iz "ko to tamo peva", malo ulicnog zivota i na kraju ovaj kaj vuce kolica. Ta kolica u prijevozno sredstvo za cargo. Ima ih svud okolo, i kad ti treba nesto prevest ondak iz zovnes. Neka su natovarena i po dva metra u visinu, a likovi koji to vuku su misicave mrcine. Neki dan jedan ispred mene se nije mogo zaustavit, pa se razvalio u zadnji dio nekog mercedesa. Oni jako pridonose prometnoj guzvi, al nije im lako. Treba to gurat natovareno.

Aj.........odo u krevet jerbo mi se malo nije dobro






- 19:44 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 10.11.2004.

Kinshasa. Evo konacno je i moj jadni lapatop popravljen. A i uspio sam skrivecki slikat ulice Kinshase. Bas je jucer stigla obavijest da se jos jednom naglasuje da se nesmije slikat jerbo to uznemirava jadne gradjane. Pa sam ja skrivecki to iz autobusa. Daklem, mislim da sam se aklimatizirao. Vruce je za popizdit, iako je stalno oblacno. Naime, ulazimo u mokro godisnje doba. Pun sam dojmova i neznam gdje bih poceo, no idem od ulicnog zivota. Prvo sto covjek uvidi je odvratan promet. Bljak, bljak!! Sva krama svijeta zavrsila je u Kinshasi, iako imaju zabranu za uvoz vozila starijih od 75 godina. Hehehe, kao sto se vidi na prvoj slicici. Najpoplarnije prijevozno sredstvo je folksvagen kombi. U njega stane dvajest ljudi, a oko njega jos deset. Furaju ko ludi. A ak stane onaj iza koji visi, i placa valjda manje, mora gurat da auto ponovo upali. I nisu to kombiji za putnike, nego za cargo. A ondak se na stranama izreze krug da ima zraka, a i da se dobije osjecaj jumbo jeta. Opaljeni su sto posto. Ti kombiji regularno ostaju sa slomnjenim osovinama na cesti, a voze i po trotoaru, izmedju drveca ne bi li zadovoljili presretne musterije.
I tako uspjesno naprave prometni krkljanac iz nicega. Policija koja regulira promet je...............nista, nista, zajebavam se. Policijska stanica je kontejner ofarban u plavo na koje ponosito pise "Police National" i to jebeno kricavom zutom bojom.

Danas sam polozio vozacki, tak da se mogu ubit negdje na cesti. Sve povrsine uz cestu su manje vise kao plac. Jebeno velik Jakusevac. Moz kupit svega i svacega kaj ti netreba. Najbolji mi je bio stand sa kutijom na kojoj je bio znak S sa dvije crtice okomito. Iznad kutije suncobran, i tek pazljiviji pogled je ustvrdio da je to zbunt kongoleskih franaka zavezan za suncobran. Daklem, mjenjacnica, sa punom radnom dozvolom. Zbunt nije bez vraga, jer kad sam stigao u Kinshasu promijenio sam sto dolara i prvo dbio plasticnu vrecicu, a onda i tri kile novaca. 1 USD=420 franaka. A lova je manje vise u novcanicama od po sto franaka, Imaju oni i po 200 i po petsto, ali to je za menagere, a ne za raju.

Ima jos toga puno, al drugi puta.........................Aj








- 22:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.10.2004.

Congo

Evo me u Congo. Doduse vec sam tu tjedan dana, no poceo sam radir treninge odmah po dolasku tako da sam bio prezauzet za svoj blogic. Osim toga evo bas sad sam dobio wireless connection, tako da sjedim u krvetu i citam neke news. Uselio sam se u kucu s pogledom na Kinshasu. Nas sedam dijeli prekrasno zdanje sa bazenom. U paket ulazi i wireless connection. Al cemo se citat.

Fotke jos nemam jer se domoroci bas i nevole slikat, a i zabranjeno je manje vise. Pogotovu nakon iskustva iz Kenije kad me neki security naterao da zbrisem sve fotke. Od veceg sranja me spasila UN putovnica.
Kinshasa je grad sa 8-11 milja stanovnika. Ogromno. U svakom trenutku je rijeka ljudi na ulici. Prometna kultura je ista kao u Timoru, no ovdje se vozi puno brze. Prekjucer je neko od UN-a zgazil neku djevojcicu, na smrt. Bili smo obavijesteni da pazimo jerbo bi taj incident mogao izazvat erupciju nacionalnog sporta ovdje, a to je gadjanje juenovih vozila kamenjem.
I tak mi na putu za kuci kadli neki lokalni frajer pukne jednog djecaka. Rulja se pocela okupljat filmsom brzinom. Stavio je djecaka u auto i po plinu. Nadam se u bolnicu. Moram priznat da me to potreslo. Zivot u Kinshasi vrijedi malo.

Evo toliko da se javim. Sad cu moc pisat svaki dan, pa odo u kuhinju napkat meso na raznjice jerbo radim rostilj a la Croat. Aj...............A odo se bucnut u bazem.

- 12:50 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>